jedan

Gledam kroz prozor, sve dok pada kiša,
vjetar, vladar svjeta, lomi grane pa se stiša,
i duboko u meni budi se mistični poet,
pa stavi san na svoju dlan, njegov je sad svjet,
u mraku i tišini, prepušten milini,
misli na probleme, nema tu ni pardona ni izvini,
još od malena ga prate težka vremena,
čeka bolje dane, al tih više nema,
smisao života, polako gubi se u njemu,
traži nadu, al je ne vidi u tome svemu,
u problemu, ovom jebenom sistemu,
pitanje, dal da skače il da reže venu,
isto sranje, bilo šta da rad ...