Pogled u dubinu 4

06. oktober 2017 ob 22:53 | 49
Nitko se nije javljao a onaj osjećaj koji mu je trebao skratiti muku života odjednom je nestao... osjetio je neodoljivu želju za cigaretom . onako u noćnom ogrtaču i papučama spustio se stepeništem do kioska koji je radio do kasno u noć. Nije primjetio poveću zaleđenu lokvu na svom putu. Taj trenutak ,kad je odklizao po njoj i samo ga bacio iz ravnoteže , dok je nošen inercijom klizao prema cesti,nije osjećao ništa.
*****

Taksist je i dalje jurio ulicom ne gledajući, od jada ,tuge,suza i nedostatka volje za životom.
-Kad zapravo počinje prokletstvo?-proletilo mu je kroz glavu dok je udarao u nešto što je stajalo na cesti. Nije vidio,nije osjećao,nije mario. Ono što je udario odletilo je u zrak a zatim tresnulo o asfalt iza njega. Nije mogao imati vlast nad volanom i samo je stup ulične rasvjete bio razlog što se zaustavio nedugo zatim.

*****

Klošar se polako vukao nogostupom. Sa svoim kolicima nije smetao nikome u ovo doba noći. Tu i tamo se mogao primjetiti poneki okašnjeli prolaznik na putu s posla. Niti su oni obraćali pažnju na njega niti on na njih. Samo je ponekad sa sjetom pogledao one šetače pasa koji su tek sad mogli izvesti svoje ljubimce u šetnju. Volio je životinje više od ljudi. One su znale pružiti zahvalnost za svaki dodir ruke,za svaki zalogaj koji mu je udijeljen. Zato mu je valjda pažnju i privukao pas koji je stajao na sred ulicee i halapljivo jeo neki otpadak koji je ,tko zna tko, bacio na ulicu. Nije mario za auto koji je jurio ulicom naočigled bez previše kontrole. Instiktivno je reagirao i krenuo prema psu. Udarac koji ga je odbacio u zrak bio je žestok. Nije osjećao bol i samo je onako,dok je još bio u zraku pomislio- Dobro je,pas je pobjegao na vrijeme.

******""
Te proklete papuče-govorio je sam sebi-znao je da bi jednom mogle da ga dođu glave. Zbog njih i njihovih plastičnih đonova je tako odklizao za cestu. I dok je još bio na koljenim pogled mu je skrenuo ulijevo. Taxi je velikom brzinom udario u neko tijelo,odbacilo ga u zrak a zatim nastavio krivudajući cestom. Išao je u njegovom pravcu a on je onako sleđen od straha nemoćno zatvorio oči i čekao kraj. Udarac koji se čuo zatim nije bio u njega. Bočno udarivši u stup auto se gotovo omotao oko njega. Miris rashladne tekućine i benzina miješali su se u nozdrvama i jedina misao u njegovoj glavi je bila:
- Ovo stvarno nije moj dan.

Komentarji 2

če želiš komentirati, se
leptirica1
leptirica19 dni nazaj

..lijepi pogledi u dubinu...

KO-ja
KO-ja9 dni nazaj

Prekrasan!

Vpiši email osebe, ki ji želiš priporočiti ogled bloga.




stalna povezava



Za nadaljevanje se prijavi

Za prijavo uporabi Facebook

Facebook prijava

Za prijavo uporabi geslo

Samodejna prijava



pozabljeno geslo včlanitev