Rade Serbedzija - Lucija

27. september 2009 ob 17:25 | 508
Lucija
Ispricacu ti jednu pricu, Lucija
jednostavnu, kao kad se ploca snima
naprimjer drugog juna 89. u Subotitci
Lucija...
Lucija...
tako si krhka i mala,
kcer bi mi mogla biti
u mene je jesen uplovila
i pijano kestenje plese pod mojim nogama
sto da se kaze - Lucija, Lucija moja dragana
u mom srcu zivi jos ujed andjela...
Ivicom odzvanjaju glasovi umornog naroda
promrzle djevojcice nude ljubav po trgovima
i zuti sneg pada raspuklim ulicama
Ines se je zvala
nedaj se generacijo moja
sapcem u vetar sto pustosi Zagreb i Beograd
podjednako
ti nemoguci nocni vlakovi
dupli konjak u Subotici
i mirisi istrosenih hotela sto se zavlace u kozu...
u kosu... u kosti...
zima je posvuda... dodji generacijo moja...
ljubavnice
jos imam stari mornarski kaput
Lucija... nisam ti ovo pricao...
ja nikada nisam vidio Amsterdam
tamo se, kazu, putuje sam
bijeli brodovi i crne marame oko vratova djevojackih
zale mornare i ispijaju rum za brela
obicno nevjerne ili bolje vjerne samo sebi
krhkim bokovima ispracaju svoje mornare
na plovidbe dalekim morima
sa suzama u ocima i obecanjima
nikada, nikada vise Maruska
ili kako se vec zovu te cudne Niderlandjanke
sklone avanturama, alkoholu, incestu
nevjerne same po sebi, a opet sebi vjerne
zima je posvuda - dodji generacijo moja
dodji da se ponovo grijemo
da se zajedno nedamo
nedaj se Ines - govorio sam joj
nedam se ni ja
nedaj se ni ti Lucija
nedaj svojih 16 godina
ovim godinama sto kao crne ptice slijecu
na nasu kose, na nase ruke, na nase oci
da nas porobe...
Lucija,
samo da mi je jos videti Amsterdam
Maruskin i Prelov Amsterdam
pa neka bude sto biti mora!

Komentarji 0

če želiš komentirati, se

Vpiši email osebe, ki ji želiš priporočiti ogled bloga.




stalna povezava



Za nadaljevanje se prijavi

Za prijavo uporabi Facebook

Facebook prijava

Za prijavo uporabi geslo

Samodejna prijava



pozabljeno geslo včlanitev