Crna dama i bijeli laufer

24. avgust 2017 ob 14:07 | 58
Opet kiša, sumrak, ti i ja.Napisati, prozboriti, šutjeti ili vrištati?Tisuće pitanja, a nigdje odgovora, misli koje jure brzinom svjetlosti...Jesam li te voljela?Tebe...iluziju...san?Tebe nestvarnog, čovjeka bez lica?Ali, glas...tvoj glas postoji, ne laže i još ga čujem...Onaj dobro poznati smijeh.Znaš li ti stranče kako je lutati odajama misli i isvlačiti skrivene riječi?Znaš li kako je dočekati sumrak duše sam, kao kip na vjetru?I mater vetru, ali nema nas.Samo snovi, čežnja,želja i pregršt tvojih laži.Pustila sam te, nisam ti rekla zbogom, jer voljeni ne odlaze nikad, oni žive,žive u komadićima duša koje su smrvili...i uvijek ponovno izvuku neku krhotinu i premjeste je na drugo mjesto.Taman toliko da ti ne dozvole da kreneš dalje.Da zastaneš u pola koraka, pola riječi, pola misli, a nikad ništa nisam voljela polovično.I tebe sam voljela dušom, zato si je i smrvio i shvatam te...upozorio si me...a ja...ko ja...Tvrdoglva sa zvijezdama u očima.Pustila sam te u dušu, ušao si i napravio kaos, a sad se sigurno ne pitaš kojim ljepilom ću ja pokrpati ove komade sebe, sebe koju si mi ostavio?Oprostila sam ti...i sad gledam u ovu noć i čujem te kako me zoveš " E moja blesico " pa se ponadam da si s druge strane ulice, ali me ne vidis u mraku.Palim svjetlo, jurim ka prozoru da ne čekaš...Znam, znam da si tu, jer duša osjeti dušu svoje duše.Naprežem oči gledajući u mrak i na tren vidim odsjaj cigarete i obod šešira koji prekriva najdraže oči...San, itvara, stvarnost sve si meni ti...sve si bio i ostao.Samo te molim jedno, vrati krhotinu koju si odnio, vrati da osmjeh imam bar ponekad, a suze, izdajice će ti reći sve.One pričaju kad se srce umori, a moje je premoreno.Smijehom strah pokrijem uvijek, kad osjetim da si sretan, neka si barem jedno od nas ima sreću, ma koliko trajala.Moja je bila prekratka, jer crna dama i bijeli laufer...život nije fer...To smo znali oboje.Znali smo i da će kraj boljeti, iako si obećao da nema kraja, jer ja sam ti sve...Ali na nebu se pojave zvijezde koje imaju ljepši sjaj.Sretna sam.Jesam.Sretna jer sam te imala, bez dodira, bez poljupca, ali imala sam te...Samo te molim vrati krhotinu koja nedostaje, pa da svilenim konem pokrpam ovu dušu srećo nečija...

Komentarji 1

če želiš komentirati, se
Psiha
Psiha1 mesec nazaj

,,Pustila sam te, nisam ti rekla zbogom, jer voljeni ne odlaze nikad, oni žive,žive u komadićima duša koje su smrvili."

,,Ali na nebu se pojave zvijezde koje imaju ljepši sjaj."

Zato ja ne verujem u ljubav ... Ne dam nikome svoju dusu. Ne dam nikome da ceprka i napravi haos.

Vpiši email osebe, ki ji želiš priporočiti ogled bloga.




stalna povezava



Za nadaljevanje se prijavi

Za prijavo uporabi Facebook

Facebook prijava

Za prijavo uporabi geslo

Samodejna prijava



pozabljeno geslo včlanitev