TREN ILI DVA...

28. julij 2010 ob 08:09 | 177
Skupljam poraze,dozivljavam gubitke,i brojim padove.
I svaki uspon,svaki moj let,spusti me za dvije stepenice nize.
I kad padnem,namjestam osmijehe,i sama sebi brisem suze.
I mrzim sama sebe,zato sto na tren i posustanem.
Od svega odustanem,i placem,i drhtim,i tresem se.
I nekad kao da ne disem,tako boli me.
Sastavljam rasprsnute snove,nade,i mastanja,u trenutku srusena.
A tako mi puno treba da ih ponovo izgradim.
Trazim svoja nevina lutanja,osmijehe nepoznatih lica,
i jedne oci u kojima vjecito sja jedna suza.
Ja trebam snove da bih zivjela,iako srecu dozivljavam u trenucima.
Tren,ili dva,i nema je.San,zatim java,i gotovo je sve.
Zamislim neki novi svijet,sa nekim novim ljudima.
Kao da posmatram leptirov let,bez straha od tmurnih,kisnih oblaka.
Zamislim svijet u kojem pticama nisu ranjena krila,
i u kojem je nada uvijek ziva.
I razmisljam kad gledam kako usporeno,i tiho pada snijeg,
i to kao da traje citav vijek.
amore

Komentarji 0

če želiš komentirati, se

Vpiši email osebe, ki ji želiš priporočiti ogled bloga.




stalna povezava



Za nadaljevanje se prijavi

Za prijavo uporabi Facebook

Facebook prijava

Za prijavo uporabi geslo

Samodejna prijava



pozabljeno geslo včlanitev