kategorije

Od ljubavi

01. september 2018 ob 12:55 | 99
Siva i sjetna mi jesen.
Vjetar me niz tragove
nosi.
Ostavljam klupu neznanom
parku,
bezciljno lutam,
žurim u nepoznato.
U svakom danu tražim
novi i daljine me vuku.
Znam da postojiš negdje,
na svojoj strani svijeta.
Vjetar ulicom lišće nosi
a mene u sobu ti svrati.
Puna proljeća bješe,
kao da trešnje u njoj cvatu
i crvene ruže što ljubav
im je ime.
Od uličnog svjetla obraz
ti se sjaji,
osjećam mir što mi
donosiš,
nadjoh te,
na tvojoj strani svijeta.
I ne dam te kiši ni vjetru,
čuvam te,
u sobi gdje ljubav živi.
Milujem te pogledom,
ugradjujem te u sebe,
nikad mi dosta tvoga
tijela.
Gledaš mi čašu što držim
u ruci.
Miriše vino što se zlati.
Na staklu tragovi usana
tvojih i ljubavi koja teče.
Ne vuku me opet daljine,
ne žurim u nepoznato.
Nek odlaze vlakovi na
koje stizao nisam.
Noćas sobu nadjoh
gdje plete se mreža
ljubavi naše i tu smo
nas dvoje,
na istoj smo strani svijeta.

Komentarji 0

če želiš komentirati, se

Vpiši email osebe, ki ji želiš priporočiti ogled bloga.




stalna povezava



Za nadaljevanje se prijavi

Za prijavo uporabi Facebook

Facebook prijava

Za prijavo uporabi geslo

Samodejna prijava



pozabljeno geslo včlanitev