Koliko vremena treba da sve prođe?
Svi dani nasumce poredani na policama nade i očekivanja. Ne želim ih više. Samo skupljaju prašinu ko figurice iz kinder jaja. Nekad tako željene a sad ostavljene negdje u nekom kutu pod srebrnim nitima paučine.
Sitni tragovi poraza od uzvišenog ega, razbacani dijelovi jednog srca, bez kapi krvi izblijedili
A onda kad pokušam sve pomesti i baciti iza debelog betonskog zida bez osjećaja krivnje što kidam i posljednje veze sa stvarnošću, podigne se vjetar i sve raznese.
Koliko je vjetrova u tvom srcu kad ne daju da odem s mirom već me guraju natrag na početnu crtu, na start te utrke sa životom. A pobjednika nema, nikad.
Komentarji • 3
Istina
Nikad