SIGURNA LUKA

12. februar 2020 ob 12:08 | 37
Hodam tiho, polako,
gotovo nečujno,
stazama u srcu svom
i pustim da mi vjetar
mrsi kosu na uzvisini
probuđenog osjeta
pa kradem anđelu krila
i letim kroz ponore
do zaspale sreće,
ne drhtim na
hladnoći,
nit se topim
na vrućini tvog daha
već osmijehom
grlim nemire
dok se probijam
do sigurnosti
tvog zagrljaja.

Komentarji 1

če želiš komentirati, se
damja-na
9 dni nazaj

jbg

Vpiši email osebe, ki ji želiš priporočiti ogled bloga.




stalna povezava



Za nadaljevanje se prijavi

Za prijavo uporabi Facebook

Facebook prijava

Za prijavo uporabi geslo

Samodejna prijava



pozabljeno geslo včlanitev