UZALUD

03. februar 2020 ob 09:37 | 140
odbacuješ prošlost, zatvaraš joj vrata,
okrećeš leđa, ubrzavaš korak kad je ona
tvoja sjena...prati te u stopu, podmeće ti
insinuacije, ulazi u snove....
jednostavnije je prihvatiti ju kao dio tvog života
i uzeti njen najbolji dio, a onaj lošiji dodati iskustvu
da ti se više tako nešto ne dogodi.
Dakle prošlosti moja, od danas smo prijateljice.

Komentarji 14

če želiš komentirati, se
Zoi
1 mesec nazaj

Bila proslost dobra ili losa nasa je..na greskama ucimo i izvlacimo pouku a lijepe trenutke pamtimo.Zato glavu gore i samo je zagrli.

damja-na
damja-na1 mesec nazaj

volim kad se jednostavnim riječima kaže baš ono kako jest. A problem je u ljudima da nekako uvijek istiću loše trenutke, a dobri kao da se nisu ni dogodili, a baš treba biti obratno. Loše zaboraviti, lijepe pamtiti.

damja-na
damja-na1 mesec nazaj

Zoi
Zoi1 mesec nazaj

Kazalište snova (II dio)

Svaki je život ko jedan san
i jedna nada u bolje sutra,
a svaka smrt je ugasli dan i
nova strepnja do narednog jutra.

Svaka naša želja, misao i pokret
određuju ulogu što sutra će biti,
i ponekad mislim: O, baš sam proklet
što svoje želje pokušavam skriti

od onog što vječnu sreću mi nudi;
život bez krinki, smiješnih i tužnih,
od Njega što iz noćne more me budi;
iz ludih snova, lijepih i ružnih.

Kostima i maski ima posvuda;
u kazalištu snova, dobrote i zala.
Nekad smo car, a nekad dvorska luda
što čeka aplauz od drugih budala.

U carstvu snova je bezbroj kostima
za svako biće što dođe na svijet.
Nekad smo zvijer što besciljno luta,
nekada kukac, a nekada cvijet.

Predstava što traje brzo će proći
i novi kostim odabrat ćemo sami,
a uloga nova uskoro će doći
jer život je kratak ko bljesak u tami.

Često smo zavidni na druge glumce
što bolji kostim sad netko nosi,
al onaj kog danas obasjava Sunce,
možda će sutra morat' da prosi.

Neuki vjeruju u ono što hoću
i misle da nakon smrti ničega nema,
pa zato uživaju u zabranjenom voću,
nesvjesni da za svaki grijeh kazna se sprema.

Pravednici su nagrađeni da žive u raju,
a grješnici osuđeni da trunu u paklu,
ali ta snoviđenja dugo ne traju
jer svaki je san baš kao odraz na staklu.

I zašto smo ovdje? Tko nas tako guši?
Zašto svaki san naliči na javu?
Morat ćemo sanjat sve dok ne presuši
ta opaka žudnja za bogatstvo i slavu.

Ovaj je svijet velika kulisa,
mjesto rođenja za mnoge sanjače.
On je ko zatvor za svakoga glumca
što se na bini smije il plače.

Svaki je život ko jedna priča;
nekad tragedija, nekad humoreska.
A planovi naši o sreći bez Krišne,
na kraju se ruše ko kule od pijeska.

Vladimir Pavić

damja-na
damja-na1 mesec nazaj

od riječi, do riječi istina. Bravo za izbor pjesme i hvala ti da si to stavila kao komentar.

andjeo01
1 mesec nazaj

damja-na
damja-na1 mesec nazaj

pozdrav
i tebi jedna ukusna

Marija_Wolf
1 mesec nazaj

Proslost je deo nas...

damja-na
damja-na1 mesec nazaj

tako je. bez nje ne bismo bili potpuni

andjeo01
1 mesec nazaj

Proslost je samo spona ka buducnosti.

damja-na
damja-na1 mesec nazaj

istina, ne možeš se uspeti ako nemaš stepenica. >Uzmimo da su stepenice prošlost.

damja-na
damja-na1 mesec nazaj

andjeo01
andjeo011 mesec nazaj

Tacno

damja-na
damja-na1 mesec nazaj

Vpiši email osebe, ki ji želiš priporočiti ogled bloga.




stalna povezava



Za nadaljevanje se prijavi

Za prijavo uporabi Facebook

Facebook prijava

Za prijavo uporabi geslo

Samodejna prijava



pozabljeno geslo včlanitev