Arbnora Šahini: Invalid možeš biti jedino u glavi

Nova tv, Provjereno, 20. 11. 2014. Piše: Maja Medaković „Ja sam prije svega čovjek kao svi. Onda sam osoba s invaliditetom pa sam onda učenica, nekome sestra, kasnije muslimanka, onda umjetnik i tako dalje. Ali prije svega sam čovjek.“ Tako sebe doživljava Arbnora ili za prijatelje, jednostavno Nora. Devetnaestogodišnja djevojka koja je odlučila ne dopustiti da je bolest definira. Ono od čega boluje Arbnora stručno se naziva osteogenesis imperfecta ili bolest staklenih kostiju. Javlja se kod jednog od 15 tisuća novorođenčadi, ... več Nova tv, Provjereno, 20. 11. 2014.

Piše:

Maja Medaković


„Ja sam prije svega čovjek kao svi. Onda sam osoba s invaliditetom pa sam onda učenica, nekome sestra, kasnije muslimanka, onda umjetnik i tako dalje. Ali prije svega sam čovjek.“

Tako sebe doživljava Arbnora ili za prijatelje, jednostavno Nora. Devetnaestogodišnja djevojka koja je odlučila ne dopustiti da je bolest definira.


Ono od čega boluje Arbnora stručno se naziva osteogenesis imperfecta ili bolest staklenih kostiju. Javlja se kod jednog od 15 tisuća novorođenčadi, a zbog krhkih i osteoporozi sklonih kostiju, i najmanji udarac ili dodir završava bolnim lomovima. „Do svoje trinaeste godine bilo je preko dvjesto lomova ruku i nogu sveukupno.“ kaže Nora.

Odustati od školovanja za nju nije bilo opcija pa je do trećeg razreda ekonomske škole nanizala odlične ocjene. I dok njezini vršnjaci odlaze u školu, njoj škola dolazi kući. Profesor Kugler kod Nore je svakog utorka. Nastava jedan na jedan, ali sve je drugo uglavnom isto kao i u razredu. Ispitivanje, ocjenjivanje, testovi... Jedino je, priznaje Nora, u ovom slučaju malo teže prepisivati. Svaki dan dolazi drugi profesor i tako, od kuće, funkcionira njezino školovanje. Nije idealno, ali zbog bolesti i opasnosti od ozljeda, ovo je najrazumnije rješenje. Ali nije uvijek bilo lako, priznaje: „Jednostavno nisi imao nikog tko će bit bar malo kao ti pa da stane na tvoju stranu ajmo reć, pa da ne budu sve oči uperene u tebe.

Zbog toga je bila dosta povučena, a onda je u petom razredu otkrila pisanje i tada se, kaže, počeo graditi njezin karakter. Tada je shvatila da je to što je osoba s invaliditetom ne može i ne smije odrediti kao osobu. „Ako ćemo realno, svi smo mi invalidi. Nitko ne može sve. Vi ne možete letjeti. Netko tamo deseti ne može skočiti ne znam odnekud. Je li to znači sad da je on invalid? Pa nije. Invalid možeš bit eventualno tu, u glavi, kad ti sebi napraviš ograničenja.“ kaže Arbnora. Više pogledajte u prilogu. manj

Ljudje ogledov 164 dodan 25. 08. 2017

Komentarji 0

če želiš komentirati, se


stalna povezava



koda s predvajalnikom



Vpiši email osebe, ki ji želiš priporočiti ogled videa.


Za nadaljevanje se prijavi

Za prijavo uporabi Facebook

Facebook prijava

Za prijavo uporabi geslo

Samodejna prijava



pozabljeno geslo včlanitev