Kako se Cipar bori sa sušom - reportaža Dragana Nikolića

HRT, Global, 30. 5. 2017. Trećina svjetskog stanovništva živi u državama koje imaju problema s vodoopskrbom, a do 2025. godine taj bi broj mogao porasti na dvije trećine svjetske populacije. Zbog njegova geografskog položaja sudbina je to kroz povijest i Cipra, gdje klimatolozi bilježe sve manje oborina, a sve više suša. Priču sa sušnog otoka za HRT-ovu emisiju "Global" donosi Dragan Nikolić. Da bi se izgradilo akumulacijsko jezero uz branu Kouris, najveću na Cipru, potkraj 80-ih godina moralo je biti preseljeno cijelo selo. Još od ... več HRT, Global, 30. 5. 2017.

Trećina svjetskog stanovništva živi u državama koje imaju problema s vodoopskrbom, a do 2025. godine taj bi broj mogao porasti na dvije trećine svjetske populacije. Zbog njegova geografskog položaja sudbina je to kroz povijest i Cipra, gdje klimatolozi bilježe sve manje oborina, a sve više suša. Priču sa sušnog otoka za HRT-ovu emisiju "Global" donosi Dragan Nikolić.

Da bi se izgradilo akumulacijsko jezero uz branu Kouris, najveću na Cipru, potkraj 80-ih godina moralo je biti preseljeno cijelo selo. Još od neolitika stanovnici Cipra gradili su naselja blizu izvora vode ili rijeka, bušenjem u tlu tražili arteške bunare. Sve kako bi izbjegli žeđ.

Hidrolog Charalambos Demetriou kazao je da je Cipar u 4. stoljeću zabilježio neviđenu sušu. Povijest kaže da je Sveta Helena posjetila Cipar i potaknula stanovništvo da se na nekoliko godina preseli u Malu Aziju, kako bi pronašlo vodu i preživjelo, rekao je.

Problem opskrbe vodom u modernoj se povijesti pogoršao nakon turske invazije na sjever otoka 1974. Prije deset godina Cipar je postao prva članica Europske unije koja je ostala bez pitke vode. Gotovo godinu dana iz Grčke su stizali vodonosci. Na uvoznu vodu u Nikoziji potrošeno je više od 40 mil. eura. Poljoprivreda je bila na koljenima, ali kućanstva i hoteli nisu ostali suhih slavina.

Desalinizacijska postrojenja, čija je gradnja počela još 1990.-ih, postala su nakon toga još bitnija. Danas su na grčkom jugu otoka njih četiri. Ono u okolici najvećeg otočnog grada Limassola proizvodi dnevno 60.000 kubičnih metara visokokvalitetne vode. Koristeći se principom reverzne osmoze, uz tlak od oko 25 bara. Morska voda prolazi kroz niz ultraosjetljivih membrana na kojima zaostaju soli, ali i nečistoće, koje se odvodom izbacuju kao tehnička otpadna voda. Za svaki slučaj na kraju se obavlja dezinfekcija vode koja kreće prema kućanstvima.

Desalinizacijska postrojenja funkcioniraju na sljedeći način: privatna tvrtka investira novac, napravi studiju, izgradi postrojenje, a vlada kupuje minimalnu količinu vode u fiksnom razdoblju, pojašnjava hidrolog Charalambos Demetriou.

Za desalinizaciju je potrebna nemala količina energije, četiri otočna pogona troše 10 posto njezine ukupne proizvodnje. Mnogi stoga spore ekonomsku održivost modela. Ovisno o cijeni struje, kubični metar vode iz desalinizacijskog postrojenja trenutačno na Cipru stoji 85 eurocenti.

Ako bi se subvencije ukinule, uzimajući u obzir trenutačnu ekonomsku situaciju na otoku, mislim da bi ljudi imali poteškoća plaćati vodu. Morali bi smanjiti potrošnju ili potražiti druge izvore. Primjerice, kopati vlastite bušotine, rekao je Manfred A. Lange iz Centra za istraživanje energije, okoliša i vode.

Na desalinizacijska postrojenja, koja mijenjaju i salinitet mora ondje gdje su smještena, oslanjaju se sve više i druge mediteranske zemlje koje oskudijevaju pitkom vodom, poput Izraela. Ciparski Grci u prošlosti su gradili i pokretne pogone, koji su brzinom podizanja ulazili u svjetske anale. Pokretni ili ne, iz njih voda ne odlazi za natapanje nasada ili golfskih terena.

Moje kolege u Ciparskim vodama svakodnevno gledaju količinu vode koja se nalazi u akumulacijskim jezerima i odlučuju koliko će vode kupiti od desalinizacijskih postrojenja, pomiješati je s drugom vodom i isporučiti potrošačima, dodaje Demetriou.

Prosječno turist na otoku potroši dvostruko više vode od domaćeg stanovnika. Hoteli imaju zajamčenu neprestanu opskrbu, veći među njima i vlastita desalinizacijska postrojenja. Iz njih se vodom natapaju i golfski tereni ili, pak, kupuju od države višekratno prerađene otpadne vode. Zimi punimo naša akumulacijska jezera. Ako te vode nedostaje, tada su u problemu poljoprivrednici. Oni se, naime, primarno opskrbljuju iz tih jezera, kaže Lange.

Christakis Drousiotis organskom poljoprivredom bavi se 14 godina. Sa 600-tinjak stabala najveći je proizvođač avokada na Cipru, jedini na otoku uzgaja i papaju. Vodu za natapanje dva hektara pod nasadima, jedanaest mjeseci godišnje, većinom dobiva iz akumulacijskog jezera. Uz posebnu dozvolu države jednu od parcela može natapati i vodom iz obližnje rijeke, s pomoću električne turbine. Na ovoj parceli je voda jeftinija te navodnjavam svojom vodom. Za parcelu koju navodnjavamo vodom iz akumulacijskog jezera plaćam 17 eurocenti za kilolitar. Na ovoj parceli 4-5 eurocenti, ovisno o cijeni struje, kaže.

Poljoprivrednici troše 70 posto ukupne količine vode na grčkoj strani otoka. Država ih subvencionira. Za metar kubični potrošene vode iz akvifera plaćaju 1 eurocent. Premaše li dozvoljenu godišnju količinu, slijedi plaćanje penala. Koriste li se vodom predviđenom za natapanje, plaćaju 17 eurocenti za metar kubični. Ako se tu zaigraju i premaše dozvoljeno, za svaki daljnji kubični metar plaćaju - 45 eurocenti.

U kućanstvu Drousiotis mjesečno u prosjeku potroši 8 metara kubičnih vode. Godišnje je plaća oko 160 eura, bez naknade za odvodnju.
Pitka voda koju koristimo u kućanstvu puno je skuplja od vode koju koristimo za navodnjavanje stabala. Naime, voda dolazi iz brane, prolazi kroz pročišćivače te stoga i državu košta skuplje, izjavio je Drousiotis.

Fotografija za sjećanje iznad akumulacijskog jezera kod mjesta Gecitköy, na turskoj strani otoka, koji je tijekom suše 2008. propatio više od grčkoga juga i bio je prisiljen koristiti se u kućanstvima brakičnom vodom iz podzemlja. Sada je 106 kilometara dugim vodovodom spojen na tursko kopno. Riječ je o svojevrsnom injženjerskom pothvatu - ideja je postojala još iz vremena prije turske invazije Cipra, od davnih 1960-ih – s obzirom na to da je 80 kilometara od ukupne dužine ukopano u seizmičko, iznimno duboko mediteransko podmorje. Na krajevima vodovoda dvije su hidrocentrale. Trenutačno opskrbljuje 80 posto ciparskih Turaka pitkom vodom, 50 posto ukupnog kapaciteta koristi se za natapanje.

Trenutačno 75 milijuna kubičnih metara vode stiže u Tursku Republiku Sjeverni Cipar, a otprilike 25 milijuna kubičnih metara od toga novoizgrađenom distributivnom mrežom, dugom 480 kilometara, vodom opskrbljuje postojeće sustave, kazao je Nazim Çavusoglu, ministar poljoprivrede i prirodnih resursa tzv. Turske Republike Sjeverni Cipar.

Čak i na sjeveru puno je kritičkih glasova. Protive se vodovodu, uz tvrdnju da on povećava ovisnost sjevera otoka o Turskoj. A neki to ne vole, rekao je Lange.

Stručnjaci su izračunali da je upumpavanje vode iz turskog sustava na južnu stranu otoka dvostruko jeftinije od cijene desalinizirane vode. Ciparski Grci ne žele ni čuti za kupnju te vode dok otok ne bude ujedinjen, iako im je turska strana nudila takvo što. Za mnoge bi to mogao biti vodovod mira, koji bi sušni otok pretvorio u plodan tropski vrt. Vode ima dovoljno i za sjever i za jug otoka. Da bi ona mogla poslužiti ljudima ključno je da ciparski Grci priznaju da i ovdje na sjeveru žive ljudi, da je i ovo država, da i ovdje postoji narod, dodaje Çavusoglu.

Pogled s kojim stanovnici južnog dijela Nikozije ustaju i liježu, zastava tzv. Turske Republike Sjeverni Cipar vidi se sa svakog grčkog prozora ili balkona. I ne samo zbog toga, na otoku na kojemu jug i sjever nemaju, primjerice, zajedničku mobilnu mrežu, dijeljenje prirodnih resursa čini se kao znanstvena fantastika. Ako dođe do ujedinjenja, a voda iz tog vodovoda bude korištena i na jugu otoka, tada će jug u određenoj mjeri biti ovisan o Turskoj. A to politički nije poželjno, kazao je Lange. Voda se trenutačno dostavlja sjevernom dijelu otoka, ali imamo puno zajedničkih akvifera. Dakle, voda koja dolazi iz tog vanjskog izvora doprinosi cijelom akviferu, korist ima cijeli otok, rekao je Demetriou.

Stručnjaci kažu da bi do kraja stoljeća Cipar mogao imati dodatna dva mjeseca s temperaturama višima od 35 stupnjeva Celzijusovih, što je sudbina cijelog istočnog Mediterana. I bez toga, danas, voda je ovdje gotovo pa luksuz. Na grčkom dijelu Cipra svaki stanovnik prosječno, naime, dnevno troši od 120 do 130 litara vode. A najniža zdravstvena granica iznosi 110 litara. Manje od toga, dakle, nije moguće. U suprotnome dolazi u pitanje zdravlje otočana... manj

Televizija ogledov 299 dodan 30. 05. 2017

Komentarji 0

če želiš komentirati, se


stalna povezava



koda s predvajalnikom



Vpiši email osebe, ki ji želiš priporočiti ogled videa.


Hiter seznam
Poglejte tudi
gta san andreas sa-mp 0:48

gta san andreas sa-mp

mtx 955 8 komentarjev
Kako se znebiti punce ? 0:31

Kako se znebiti punce ?

andro 34876 15 komentarjev
Kako se znebimo punce čez poletje 0:30

Kako se znebimo punce čez poletje

admin 38120 26 komentarjev
Kako se pravilno tepe žena 1:07

Kako se pravilno tepe žena

andro 27402 34 komentarjev

Za nadaljevanje se prijavi

Za prijavo uporabi Facebook

Facebook prijava

Za prijavo uporabi geslo

Samodejna prijava



pozabljeno geslo včlanitev