Lara i Dinka, djevojčice koje će osvojiti vaša srca

Nova tv, Provjereno 11. 6. 2015. Piše: Maja Medaković Djevojčice koje ćete upoznati osvojit će vaša srca. Lara za dva dana puni šest godina, a Dinka ili Didi kako je od milja zovu ima tri. I jedna i druga obožavaju ići u vrtić, a sretniji od njih zbog toga su jedino njihovi roditelji. Naime, Lara je slijepa, a Dinka ima Downov sindrom, ali u njihovu slučaju to nije bila prepreka da budu integrirane u redovite vrtićke skupine s drugom djecom. Profitirali su svi. I djevojčice i ostala djeca, ali i tete. Kako se toleranciji, ... več Nova tv, Provjereno 11. 6. 2015.

Piše:

Maja Medaković


Djevojčice koje ćete upoznati osvojit će vaša srca. Lara za dva dana puni šest godina, a Dinka ili Didi kako je od milja zovu ima tri.

I jedna i druga obožavaju ići u vrtić, a sretniji od njih zbog toga su jedino njihovi roditelji. Naime, Lara je slijepa, a Dinka ima Downov sindrom, ali u njihovu slučaju to nije bila prepreka da budu integrirane u redovite vrtićke skupine s drugom djecom. Profitirali su svi. I djevojčice i ostala djeca, ali i tete. Kako se toleranciji, pomaganju i različitosti uči od malih nogu, pogledajte u priči Maje Medaković.

'Ja se zovem Lara i imam pet godina. Ovako izgleda moj svijet', kaže s osmijehom Lara. A njezin svijet je šaren i veseo, pun boja i nasmiješnenih lica... Svijet u kojemu je Lara svoja na svome. Ali svijet koji ne može vidjeti. Naime, Lara je slijepa od rođenja.

Za dva će dana proslaviti šesti rođendan i jako dobro zna što voli. 'Volim se kupati u bazenu, pjevati i plesati', iskrena je Lara. A Dora i Lara u vrtiću su nerazdvojne. 'Lara se puno igra sa mnom. A ja joj pomažem. Onda me ona ponekad zove i onda joj ja dođem', kaže Dora Mladenović.

Za nju, kažu nam tete, Dora uvijek ima vremena. Ono što Lara ne vidi, Dora strpljivo objašnjava. 'Zato jer ne vidi, ja joj trebam pomagati cijeli dan. Teško mi je ponekad, ali je dobro sve. Lara je jako dobra, kaže Dora.

Da im nije došla u grupu, kaže teta Mirjana, ne bi ni znali što su propustili i koliko veliko i plemenito može biti dječije srce. 'Lara je naš biser koja nas je strašno obogatila, strašno je senzibilizirala svu djecu u grupi', kaže Mirjana Besednik, odgajateljica u vrtiću.



Naučila ih je kako pomagati i kako ne biti sebičan. Svi u grupi znaju da na Laru moraju posebno paziti i čime se ona najviše voli igrati. Ono što ne može zbog vida, nadoknadi karakterom i šarmom. Sve je izazov pa tako i najjednostavnije stvari. No uz nju je uvijek netko, mali ili veliki. 'Mi je puštamo u grupi da se osamostaljuje, da funkcionira s grupicom, ali je stalno pod budnim okom teta', kaže odgajateljica Mirjana.

Dinka ima sindrom Down. 'Joj ne znam, nekako se čovjek znate... u rodilištu gledate sve te krasne bebice pa se onda pitate, a zašto ja, zašto moja Dinka? i nekako vam je tako teško', iskrena je mama Petra Radić. Rodila ju je kada je imala 40. Nakon dva dečka, stigla je i princeza.



Radost zbog rođenja djevojčice miješala se sa strahom jer sumnje nije bilo. Dinka ima Down sindrom. Utjehu je, kaže mama Petra, odmah potražila od roditelja iz udruge. I dobila odgovor kakvom se nije nadala. 'Međutim, ona je meni odgovorila kao da sam dobila na lotu. Toliko mi je čestitala, toliko jedan prekrasan mail mi je poslala s toliko prekrasnih riječi. Čovjek onda nekako skupi snagu i krene dalje', prepričava Petra i dodaje: Shvatite da je to jedno veliko putovanje koje ne znaš kako i gdje će završiti. Ali ovako nešto nikad nismo očekivali'.

Odlazak u vrtić radost je za Dinku, ali i za Petru. Jer kada je malenu željela upisati u gradski vrtić, naišla je na zid. 'Na kraju se eto nismo upisali. Ja njih isto shvaćam, oni imaju veliki broj djece, malo objekata i čim je jedno dijete s poteškoćama, grupa mora biti manja', kaže Petra.

Biti roditelj djeteta s Down sindromom znači naučiti preskakati prepreke. Kako one u glavama, tako i one birokratske. Dinka danas ide u privatni vrtić, u redovnu grupu s ostalom djecom.



Barbara je logoped i Dinku prati od početka. Priznaje, kada u grupu dobijaš dijete s posebnim potrebama, nije ti svejedno. Ali oni su s Dinkom dobili jackpot i prvi susret koji nikada neće zaboraviti. 'Sjećam se da, kad je došla u ured, da je odmah pružila ruke, odmah je išla kod mene i bila su djeca u parku i nas dvije smo zapravo odmah otišle u park', kaže logopedica Barbara Kovačić.

'Barbara je izašla van s Dinkom na dvorište i svi smo onako malo ostali paf zato što još nismo radili s djetetom sa Down sindromom i bilo nas je malo strah, ali Dinka je otklonila sve naše strahove. Dinka je došla u dvorište nasmijana, odmah je krenula za djecom, krenula je na sprave i eto, osvojila nas je na prvu', prepričava teta Maja.

Voli ih grliti i svi su joj prijatelji. No jedna ju je curica, uzela pod svoje. 'Mirjam - općenito je slaba na djecu koja su mlađa od nje i ajmo reći malo... zaštitnički? Zaštitnički je raspoložena i ona je od prvog dana Dinku uzela pod svoje okrilje i vuče ju sa sobom u igre', prepričava teta Maja.

I s njom, kaže teta Maja, baš nikada nema problema. Osim s jednom sitnicom - ne voli jesti.

Na to da će u grupu s njihovom djecom ići i dijete s posebnim potrebama, nitko se od roditelja kažu nije žalio. Prigovore su imali jedino klinci i to oko iste stvari kao i Dinka. 'Evo jednom su se pobunili jer se njoj miksa hrana, njima se ne želi. U početku su joj miksali hranu, nije mogla žvakati, ali više ono iz ljubomore što on mora žvakat, a ona ne', s osmijehom prepričava mama Petra.

Sjediti ako treba i 45 minuta, kaže Barbara, njoj nije problem. Prepoznaje boje, oblike, a bojicu zadržati unutar linija, za Dinku već odavno nije izazov. Otkako je krenula u vtrić, pomaci unaprijed su, kaže Petra, ogromni: 'Počela se smisleno igrati, uzme lutku, pokriva je, nosi je, ljubi, stavlja u kinderbet'.

Kod kuće je Dinka, ili Didi kako joj od milja tepaju, za Vjeku i Viktora najbolja sestra ikad! 'Dobra je i posebna', kaže brat Vijeko. A drugi brat Viktor dodaje: Zato jer mi je preslatka kad ju pogledam!



Lara obožava trampolin, plivanje i jahanje i, kaže mama Ines, najviše je žalosti kada njezinu Laru zato što je slijepa gledaju sa sažaljevanjem. I uza sve individualne terapije na koje ide, najbolje što joj se dogodilo upravo je vrtić. Integracija, a ne izdvajanje.

'Sva vrata koja mogu otvoriti za to dijete koje je s posebnim potreba i koja se daju, trebali bi im otvarati', kaže Ines.'Upravo zato što im društvo vršnjaka ne mogu nadomjestiti svi stručnjaci i svi odrasli ljudi koliko ona dobije među svojima', kaže odgojiteljica u vrtiću Mirjana Besednik.



Maleni znaju, razumiju i otvaraju svoja srca. U ovim su vrtićima to učinili. Dali malo, a dobili neprocjenjivo. manj

Ljudje ogledov 326 dodan 27. 04. 2017

Komentarji 0

če želiš komentirati, se


stalna povezava



koda s predvajalnikom



Vpiši email osebe, ki ji želiš priporočiti ogled videa.


Za nadaljevanje se prijavi

Za prijavo uporabi Facebook

Facebook prijava

Za prijavo uporabi geslo

Samodejna prijava



pozabljeno geslo včlanitev