Upoznajte Antonia i Ninu, plemenite Zagrepčane koji skrbe o napuštenim i zlostavljanim psima

RTL, Sve u šest, 6. 1. 2016. Autorica priloga: Ružica Đukić Jučer nas je sve potresla vijest o smrti malog štenca koji je s bratom pronađen na varaždinskim ulicama. Ljudi su samo prolazili pored njih, ne okrećući glavu. No postoje i oni koji od ovakvih sudbina ne mogu okrenuti glavu. Antonio i Nina jedni su od njih. Za ove se pse, unatoč svemu što su prošli, može reći da imaju sreće u životu. Čak i za ljepoticu Bellu koja je pronađena s otvorenim prijelomom šape i svježim ožiljkom na glavi. Zbog toga i dan danas nekad zaboravi ... več RTL, Sve u šest, 6. 1. 2016.

Autorica priloga: Ružica Đukić

Jučer nas je sve potresla vijest o smrti malog štenca koji je s bratom pronađen na varaždinskim ulicama. Ljudi su samo prolazili pored njih, ne okrećući glavu. No postoje i oni koji od ovakvih sudbina ne mogu okrenuti glavu. Antonio i Nina jedni su od njih.

Za ove se pse, unatoč svemu što su prošli, može reći da imaju sreće u životu. Čak i za ljepoticu Bellu koja je pronađena s otvorenim prijelomom šape i svježim ožiljkom na glavi. Zbog toga i dan danas nekad zaboravi tko je i gdje je. Pa i Betty koja ima epilepsiju bolji dom nije mogla ni zamisliti. Sve zahvaljujući jednom, neki će reći, osebujnom mladom paru, a mi bi smo rekli - ljudima velikog srca, koji svoj dom trenutačno dijele s 12 pasa.

"Sve što uložite u njih vratit će vam ne duplo i troduplo, a to je ono što vas čini sretnim. Što god sam radio, ta plaća i to što bi zaradio nije donijelo takvu satisfakciju", rekao nam je Antonio Samac.

Naravno, bilo je i pasa čije su sudbine bile toliko tužne da ih ni Antonio nije uspio spasiti.

"To vam ostavi traga. Kažu ljudi s vremenom očvrsneš. Očvrsneš, ali svaki od njih ostaje u glavi", rekao je.

Sve je počelo prije nekoliko godina kada se nakon teške operacije kralježnice zbližio s psom koji je po zagrebačkoj Dubravi tumarao od kuće do kuće, tražeći topli dlan i koricu kruha. Dođ je tada dobio ime i krov nad glavom, a Antonio prijatelja koji ga je vjerno služio poput najboljeg bolničara.

"Da mi donese čarape, da mi donosi tenisice, sve što mu god zapovjedim... To kad doživite od psa, a od ljudi to niste doživjeli koji žive s vama u istoj kući, onda vas to toliko povrijedi da vas i rasplače ponekad", ispričao je.

I onda je odlučio - pas od njega ne ide više nikamo. Nedugo potom od sigurne je smrti spasio i Betty i njoj uljepšao život. A tada se uljepšao i njegov. Upoznao je Ninu.

"U samom početku je to bilo dva psa, najedanput četiri psa... Bilo je trenutaka kada je bilo i tridesetak pasa jer smo jedno vrijeme koliko god smo mogli pomagali, volontirali za azil u Čakovcu koji skrbi za 300-350 pasa", rekla je Nina Balaško.

U brizi za pse provedu i 20 sati na dan.

"Mojih pet minuta dođe otprilike u dva u noći kad su oni svi namireni. Svakome dođe kriza kada bi čovjek poželio nekakav normalan, pod navodnicima, život i odlazak na kavu s prijateljicama i odlazak u kazalište ili nešto tako, ali onda ih pogledate i život je ispunjen, srce je puno i ne fali više apsolutno ništa", rekla je Nina.

A nas je osvojila briga i posvećenost Antonija i Nine svojim ljubimcima. Većina ovih pasa više nisu za udomljavanje. Ili su prestari, ili imaju zdravstvene probleme. Ali možete im pomoći!

Na Facebooku pron manj